Stiho

Spustili su me u vlažnu mračnu komoru. Pokušavam svladati strah uvjeravanjem samog sebe u nevažnost vlastite egzistencije. Teška filozofija. Neprepoznatljivi šumovi - ne mogu locirati iz kojeg smjera dopiru. Jeza koja ne prestaje. Mislim na život koji sam imao prije. Mala kuća usred slavonske ravnice. Jesen. Jašem kroz polja zlatnih klasova žita...oko mene zlatno, uzburkano more. U daljini, njen pogled. Kroz zrak putuje žudnja. Odjednom bljesak na nebu. Sve je stalo. Cijeli svijet. Zamrznuta slika prostrla se pred mojim očima. U mislima želim pobjeći, ali ne mogu učiniti niti jedan pokret. Svjetlost se pojačava, pojačava do potpunog blještavila i onda odjednom mrak. Osjetim da više nisam na svijetu na kojem sam bio prije. Drhtim iako znam koliko je to beskorisno. Molim iako znam da bog koji mijenja ono što je naumio ne postoji. Odjednom me obuzela potpuna ravnodušnost i onda znatiželja. Želim ih vidjeti. Želim saznati zbog čega sam tu...

Uskrsnuće
Više nema stiha. Ostalo je samo tijelo. Spustio sam se jučer nešto malo iza ponoći. Zaista me dugo nije bilo. Stiho je zavrisnuo, jedamput, dvaput - i to je bilo to. Preuzeo sam brod. Njegovu dušu, njegovo tijelo. Razmišljao sam kako nadoknaditi propuštena stoljeća u tim davno zaboravljenim, zeleno plavim prostranstvima. Zrak! Čisti zrak. Kako ga je lijepo udahnuti. Trnci prolaze mojim izbrazdanim tijelom. Ja sam duh u bijegu iz mučilišta. Ne treba vas biti strah. Tamo gore sjaje zvijezde. Lažni sjaj. Sjaj u tami.
Bljesak u očima i sjetim se...potoka neljudske krvi. Bio je rat. Moja prilika za bijeg. Ne mogu vjerovati! Da, konačno sam opet tu..

Poprilično me dugo nije bilo u ovom virtualnom svijetu, pomislih - bit će sigurno puno novosti. To je bilo prvo što mi je prošlo kroz "vijuge" nakon šesterosatnog truckanja autobusom od Sinja do Zagreba. Dva mjeseca osutnosti od bilo čega je dovoljno da se dogode neke promjene pa neću niti spominjati internet u tom kontekstu.

Bacio sam torbu sa vojničkom opremom na prvo vidljivo slobodno mjesto u stanu i pojurio prema kompu pogledati novosti. Iskon, Index, Jutarnji - klasika samo drugi naslovi. Bacih se na searchanje tema vezanih za branšu i izlistavanje ratinga "domaćih" proizvođača informacijskih tehnologija u svjetskim pretraživačima.
Katastrofa!
U dva mjeseca mog izbivanja promijenilo se nije apsolutno ništa. Cijeli HR web je tamo gdje je i bio. Tako još uvijek većinu web stranica izrađenih u najrenomiranijim domaćim tvrtkama gotovo nije moguće pronaći u tražilicama. Možda da u top 100 prikaza, ali u top 10, odnosno na prvoj stranici nakon klika na "traži" gotovo nikada.
Znam da to realno gledajuć i nije za neko iščuđavanje, prodaja poluproizvoda u Hrvatskoj je od vjekova nam davnih "kruh naš svakdanji" - ali pobogu, zar su još uvijek tek rijetki čuli za SEO (search engine optimisation)?
Pobogu, ljudi! Internet nije tiskani medij. Prvi uvjet je standardizacija, pa optimizacija, usabillity, informacija i vizualna prihvatljivost i na kraju tek gramatička pravila i kvaliteta publiciranih sadržaja. Internet je jeftin medij, ali mi Hrvati, plaćamo ga skupo. Rijetki razumiju da nije dovoljno nešto objaviti, već da je bit u tome da objavljeno od strane zainteresiranih bude i pronađeno.

Pa dobro što reći i kako zaključiti ovaj izlet...naprosto je tako kako je. Još će puno puta poneki nadobudni amer teenager sa svojim "vic" webom zgrnut pokoju milju dolara dok poneka naša velika kompanija skuži razliku između veličine i tehnike LOL!

Baš nedavno gledao sam dokumentarni film "Tajna od milijardu dolara". Kroz njega autor pokušava iscrpno analizirati i otkriti misterij "crnih" američkih projekata, odnosno crne Amerike. Crna Amerika prema tumačenju tamošnjeg civilnog stanovništva sustav je izvan sustava demokracije, a jedno od istraživačkih postrojenja nalazi se u području "Area 51". Područje 51 se nalazi u saveznoj državi New Mexico i obuhvaća svojom veličinom teritorij sadašnje Švicarske. Javnosti je poznato da se u tajnim laboratorijima koje financira Američka vlada s oko 30 milijardi dolara na godinu razvijaju mnogi "sivi" vojni projekti (oni koji su u sustavu odobrenih projekata ali su zaštićeni kao vojna tajna). Najveći misterij su oni "crni" i javnosti potpuno nedostupni.

Oni koji su na neki način bili direktno involvirani, govore kako se u sklopu crnih projekata razvijaju i razvile su se različite špijunske tehnike za CIA (Central Intelligence Agency) kao što je tkz. "Motrenje na daljinu" gdje su posebno uvježbani agenti u stanju vidjeti bilo koji događaj, radnju ili objekt u svijetu bez fizičkog prisustva. Govorkanja idu čak do te mjere da neki tvrde da je istoimena vojna baza mjesto komunikacije, ali i razmjene sa drugim civilizacijama izvan sunčevog sustava i naše civilizacije iz daleke budućnosti.
Naravno, sve može i ne mora biti prava istina, ali najzanimljiviji su zapravo odgovori na pitanja zašto su događanja u Area 51 tajna.

- Mene osobno, najviše je dojmila teorija po kojoj je vremensko-prostorni kontinuum koji doživljavamo kao poznati svemir - zapravo ciklus koji se od svoga početka pa sve do kraja uvijek jednako razvija sa svim svojim elementima i time tvori nepromijenjivu cjelinu te da je stoga cijela priča oko razvoja nama nepoznatih, tajnih tehnologija zapravo platforma koju stvaraju određene grupacije "kontrolora" nama poznate realnosti. Platforma kojoj je cilj odvojiti se od ovoga sustava i osigurati fizičku i duhovnu vječnost.

Iz svih zamislivih aspekata ove teorije to može, ali i ne mora biti moguće. Teorija ukazuje na to da samo isti početak može osigurati isti fizikalno-kemijski, materijalni kraj. Ipak, što ako svi skupa imamo iskrivljen ili nepotpun doživljaj realnosti? U tom slučaju sve je moguće.
Jedan od zaključaka što nam ga želi usaditi ova teorija sustav je u kome se cijeli svemir uvijek ponavlja baš isti kakav je sada, kroz cijeli svoj početkom definirani "timeline" kroz ciklus u kojem će se ponavljati uvijek ista povijest sa svim svojim "istaknutim" i neistaknutim ličnostima, pozitivnim ili nepozitivnim ali neizbježnim zbivanjima.

U nekim situacijama lijepo se povesti za tim, ali što je sa svim jedinkama svih ikad postojećih, sadašnjih i budućih vrsta što će agoniju nekog teškog života morati prolaziti kroz vječnost? Na žalost, sva svjetska zbivanja govore da za utrku postoje razlozi puno važniji od onih materijalnih, a nama jedino preostaje da što više sretni proživimo ovaj život...ili uhvatimo priključak u vlaku besmrtnika.

spetric